O bolesti
Parkinsonova bolest je kronična progresivna neurološka bolest koja najčešće pogađa osobe starije od 60 godina, iako se može pojaviti i ranije. Nastaje zbog postupnog propadanja stanica u dijelu mozga koji proizvodi dopamin, kemijsku tvar važnu za kontrolu pokreta. Kako razina dopamina opada, javljaju se karakteristični simptomi bolesti. Najčešće se primjećuju usporenost pokreta, drhtanje ruku u mirovanju, ukočenost mišića i problemi s ravnotežom i hodanjem. Osobe s Parkinsonovom bolešću mogu imati i promjene u govoru, pisanje im postaje sitnije, a hod sve nesigurniji.
Bolest napreduje postepeno i razlikuju se različiti stupnjevi – od blagih simptoma koji ne ometaju svakodnevni život, do izraženijih tegoba koje zahtijevaju pomoć druge osobe. U ranoj fazi, simptomi su često jedva primjetni i mogu se pripisivati starenju. Kako bolest napreduje, osoba može imati poteškoće s finim pokretima, govorom i ravnotežom, a u uznapredovaloj fazi mogući su i simptomi poput poremećaja raspoloženja te kognitivni poremećaji.
Liječenje
Farmakoterapija
Liječenje Parkinsonove bolesti uključuje lijekove koji nadoknađuju dopamin ili djeluju na dopaminske receptore, čime se ublažavaju simptomi i poboljšava kvaliteta života. Najčešće se koristi levodopa, često u kombinaciji s drugim lijekovima koji pojačavaju njezin učinak ili produžuju njezino djelovanje.
Skupine lijekova
- levodopa (L-dopa) u kombinaciji s benzerazidom ili karbidopom,
- dopaminski agonisti
- inhibitori monoaminooksidaze B (MAO-B)
- katehol-O-metiltransferaza (COMT) inhibitori
- amantadin
Napredne metode liječenja
Napredne metode liječenja Parkinsonove bolesti se koriste kod pacijenata kojima standardna terapija lijekovima više ne pruža stabilnu kontrolu simptoma, ili uzrokuje izražene nuspojave poput motoričkih fluktuacija i diskinezija.
Jedna od najpoznatijih i najuspješnijih metoda je duboka mozgovna stimulacija (engl. Deep Brain Stimulation – DBS). Radi se o neurokirurškom zahvatu u kojem se u određene dijelove mozga ugrađuju tanke elektrode koje su povezane s neurostimulatorom, sličnim pacemakeru. Ovaj uređaj šalje električne impulse koji pomažu u regulaciji abnormalne moždane aktivnosti i time ublažavaju simptome.
Još jedna napredna opcija je levodopa u gelu (intestinalni levodopa gel – Duodopa), koji se putem sonde neprekidno dovodi izravno u tanko crijevo. Time se izbjegava varijabilna apsorpcija iz želuca i omogućuje stabilnija razina lijeka u krvi, što smanjuje motoričke oscilacije tijekom dana.
U upotrebi su i dopaminski agonisti u obliku potkožnih pumpi (npr. apomorfin), koji omogućuju kontinuirano otpuštanje lijeka i stabilniju kontrolu simptoma u usporedbi s tabletama.
Dopunske metode liječenja
Fizikalna terapija, radna terapija i druge nefarmakološke metode važan su dio liječenja Parkinsonove bolesti jer pomažu u održavanju pokretljivosti, ravnoteže i svakodnevne neovisnosti.
Fizikalna terapija uključuje ciljane vježbe za poboljšanje hoda, koordinacije i snage, te sprječavanje padova i ukočenosti. Radna terapija pomaže osobi da što dulje samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti poput oblačenja, pripreme hrane i kretanja u prostoru, često uz primjenu praktičnih pomagala. Logopedska terapija koristi se kod problema s govorom i gutanjem, dok psihološka podrška pomaže u nošenju s emocionalnim posljedicama bolesti. Sve terapije prilagođavaju se individualno, a najbolji učinak postiže se timskim pristupom u suradnji s neurologom.