Bolesti Medicina spavanja

Sindrom nemirnih nogu

Sindrom nemirnih nogu uzrokuje neugodan osjećaj i potrebu za pomicanjem nogu, osobito u mirovanju i navečer. Tegobe mogu značajno remetiti san.

Zadnje ažuriranje: 22. kolovoza 2026.
Sadržaj članka
  1. Što je sindrom nemirnih nogu?
  2. Kako ga prepoznati?
  3. Zašto nastaje?
  4. Kako se dijagnosticira?
  5. Liječenje

Što je sindrom nemirnih nogu?

Sindrom nemirnih nogu je poremećaj kod kojeg se javlja izražena potreba za pomicanjem nogu, najčešće praćena neugodnim osjećajem duboko u nogama. Tegobe se tipično pojavljuju ili pogoršavaju u mirovanju, primjerice pri sjedenju ili ležanju.

Kako ga prepoznati?

Karakteristično je da su simptomi jači navečer ili tijekom noći te da se privremeno smanjuju hodanjem, istezanjem ili drugim pokretanjem nogu. Zbog toga bolesnik može teško zaspati ili se tijekom večeri mora često ustajati i hodati.

Opis osjećaja vrlo je različit: nelagoda, napetost, žarenje, svrbež ili osjećaj da se noge jednostavno moraju pomicati. Klasični sindrom nemirnih nogu nije isto što i noćni grčevi.

Zašto nastaje?

Kod nekih osoba postoji obiteljska sklonost, a kod drugih se sindrom pojavljuje uz određena stanja. Posebno je važan manjak željeza. Tegobe se mogu javljati i u trudnoći, bubrežnim bolestima te uz neke druge bolesti ili lijekove.

Kako se dijagnosticira?

Dijagnoza se u prvom redu postavlja prema karakterističnom opisu simptoma. Često se provjeravaju krvna slika i pokazatelji zaliha željeza, a prema kliničkoj slici i druge laboratorijske pretrage.

Poligrafija ili polisomnografija nisu potrebne za postavljanje dijagnoze u svakog bolesnika. Mogu biti korisne kada postoji sumnja na drugi poremećaj spavanja.

Liječenje

Ako postoji nedostatak željeza, njegova korekcija može značajno ublažiti simptome. Korisno je održavati pravilan ritam spavanja i prepoznati čimbenike koji pogoršavaju tegobe, primjerice manjak sna ili određene lijekove.

Kod izraženijih simptoma postoje lijekovi koji smanjuju tegobe, ali odabir terapije ovisi o učestalosti simptoma, drugim bolestima i nalazima obrade. Zbog mogućnosti pogoršanja simptoma tijekom dugotrajnog liječenja nekim lijekovima, terapiju je najbolje planirati individualno.