Fibrilacija atrija i moždani udar

Fibrilacija atrija poremećaj je srčanog ritma koji može imati ozbiljne posljedice za mozak. Iako se često povezuje s lupanjem srca i nepravilnim pulsom, može biti prisutna i bez ikakvih tegoba. U nekih osoba prvi znak bolesti bude upravo moždani udar. Zato njezino prepoznavanje i odgovarajuće liječenje imaju važno mjesto u neurološkoj prevenciji.

Što je fibrilacija atrija?

Atriji (pretklijetke), gornje su srčane šupljine. Pri fibrilaciji atrija njihova električna aktivnost postaje neorganizirana pa se ne stežu pravilno - zamislite sa se srčani mišić stišće kao vreća puna crva. Srce obično kuca nepravilno, a često i ubrzano.

Aritmija se može pojavljivati u epizodama, ali može biti i dugotrajna. I povremena fibrilacija atrija može povećavati rizik od moždanog udara.

Kako poremećaj rada srca može izazvati moždani udar?

Kada se pretklijetke ne stežu učinkovito, krv u njima nema pravilan tok i može zastajati, zbog čega se može stvoriti ugrušak.

Ako se dio ugruška odvoji, krvotokom može doći do mozga i začepiti jednu od njegovih arterija. Tada dio moždanog tkiva ostaje bez dovoljne opskrbe krvlju koja prenosi energiju i kisik te nastaje ishemijski moždani udar. Budući da je ugrušak potekao iz srca, takav se udar naziva kardioembolijski.

To objašnjava zašto i osoba s urednim nalazom arterija vrata može doživjeti moždani udar: ugrušak ne mora nastati u vratnoj arteriji, nego može doputovati iz srca.

Tko ima veći rizik?

Rizik nije jednak u svih osoba s fibrilacijom atrija. Važnne su dob, te ostale potencijalno prisutne bolesti: povišen krvni tlak, šećerna bolest, srčano zatajenje, druge krvožilne bolesti te osobito prethodno preboljeli moždani udar ili tranzitorna ishemijska ataka (TIA).

Liječnik rizik procjenjuje uz pomoć kliničkih podataka i bodovnih sustava. Europske smjernice iz 2024. koriste CHA₂DS₂-VA. Odluka o liječenju temelji se na ukupnom riziku i okolnostima pojedine osobe, uz periodičko ponavljanje procjene.

Kako prepoznati moždani udar?

Na moždani udar treba posumnjati kada se naglo pojavi jedan ili više sljedećih znakova:

• asimetriju lica ili spušten kut usana;
• slabost ili utrnulost ruke i/ili noge, osobito na jednoj strani tijela;
• otežan ili nerazumljiv govor, nemogućnost govora ili razumijevanja;
• gubitak vida, dvoslike ili drugi iznenadni poremećaji vida;
• izražen poremećaj ravnoteže ili koordinacije, osobito uz druge neurološke simptome.

Odmah nazovite 194 ili 112. Zabilježite kada su simptomi počeli ili kada je osoba posljednji put bila bez njih. Nemojte čekati da tegobe prođu niti samostalno voziti u bolnicu. Hitnoj službi recite koje lijekove osoba uzima, osobito uzima li antikoagulans i kada je uzeta posljednja doza.

I prolazne tegobe zahtijevaju hitnu procjenu. Ako se slabost ili smetnje govora povuku nakon nekoliko minuta, moguće je da se radi o TIA-i, upozorenju na rizik od moždanog udara.

Kako se otkriva fibrilacija atrija?

Mogući simptomi uključuju nepravilan srčani ritam (preskakanje srca), umaranje, zaduhu i omaglicu. Međutim, aritmija može biti potpuno neprimjetna. Dijagnoza se potvrđuje EKG zapisom.

Nepravilan puls ili upozorenje pametnog sata mogu potaknuti obradu, ali sami po sebi nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. Također, jedan uredan EKG ne isključuje povremenu fibrilaciju atrija: tijekom kratkog snimanja srce može kucati pravilno.

Zašto se nakon moždanog udara traži i „skrivena” aritmija?

Ako nakon početne obrade uzrok ishemijskog moždanog udara ili TIA-e nije razjašnjen, potrebno je razmotriti dulje praćenje srčanog ritma. Otkrivanje fibrilacije atrija može bitno promijeniti liječenje kojim se sprječava novi udar.

Uz bolničko praćenje koriste se Holter EKG-a i drugi prijenosni uređaji. Holter može trajati 24 - 72 sata, a u odabranih osoba se pod kožu ugradi mali uređaj koji dugoročno bilježi ritam ("loop recorder").

Ultrazvuk srca i color doppler arterija vrata daju druge važne podatke, ali ne zamjenjuju praćenje srčanog ritma.

Kako se sprječava moždani udar?

U osoba s fibrilacijom atrija i dovoljno visokim rizikom temelj zaštite su antikoagulantni lijekovi. Oni smanjuju sposobnost zgrušavanja krvi i nastanka ugrušaka. Često ih se naziva lijekovima za "razrjeđivanje krvi".

Najčešće se koriste izravni oralni antikoagulansi: apiksaban, dabigatran, edoksaban i rivaroksaban. U određenim stanjima, npr. kod mehaničkog srčanog zaliska ili određenih bolesti srčanih zalistaka, primjenjuju se antagonisti vitamina K, poput varfarina.

Izbor lijeka i doze ovisi, među ostalim, o bubrežnoj funkciji, dobi, tjelesnoj masi i drugim lijekovima. Kod varfarina potrebno je praćenje INR-a, dok izravni antikoagulansi ne zahtijevaju takvo praćenje učinka, ali zahtijevaju redovite kontrole, uključujući krvnu sliku i bubrežnu funkciju.

Je li aspirin dovoljna zaštita?

Aspirin nije odgovarajuća zamjena za antikoagulans kada je on indiciran zbog fibrilacije atrija. Ti lijekovi djeluju na različite dijelove procesa stvaranja ugruška. Ni kombinaciju aspirina i antikoagulansa ne treba uzimati na svoju ruku: može povećati rizik od krvarenja, a koristi se samo kada postoji dodatna jasna indikacija.

Što ako se srčani ritam normalizira?

Lijekovi, elektrokardioverzija i kateterska ablacija mogu pomoći u kontroli srčanog ritma i tegoba. Međutim, normalizacija ritma ne znači automatski da se antikoagulantna terapija može ukinuti. Potreba za dugoročnom zaštitom procjenjuje se prema riziku od moždanog udara, čak i kada se osoba osjeća dobro.

Što je važno za sigurnost liječenja?

Antikoagulansi povećavaju sklonost krvarenju pa liječnik procjenjuje korist i rizik te nastoji ukloniti čimbenike koji povećavaju opasnost. Prije uzimanja novih lijekova, dodataka prehrani ili lijekova protiv bolova treba provjeriti moguće interakcije. Poseban oprez potreban je uz ibuprofen i slične protuupalne lijekove.

Obilno krvarenje, povraćanje krvi, crna stolica ili nova jaka glavobolja uz neurološke simptome zahtijevaju hitnu procjenu. Nakon udarca u glavu također treba odmah zatražiti medicinski savjet. Terapiju ne treba samostalno prekidati zbog manjih modrica; o njima treba obavijestiti liječnika.

Ako osoba unatoč terapiji doživi moždani udar, potrebna je nova obrada uzroka, redovitosti uzimanja, doze i mogućih interakcija. Samostalno dodavanje aspirina nije rješenje.

Što još možete učiniti za zdravlje srca i mozga?

Uz propisanu terapiju važni su dobra regulacija krvnog tlaka i šećerne bolesti, prestanak pušenja, primjerena tjelesna aktivnost, održavanje zdrave tjelesne mase i izbjegavanje prekomjernog alkohola. Kod glasnog hrkanja, prekida disanja u snu ili izražene dnevne pospanosti treba razmotriti obradu na opstruktivnu apneju u spavanju.

Fibrilacija atrija može biti tiha, ali njezine posljedice ne moraju biti. Pravodobno otkrivanje, pravilno odabrana zaštita i redovito uzimanje terapije važni su koraci u sprječavanju moždanog udara. Neurolog, kardiolog i liječnik obiteljske medicine pritom zajednički procjenjuju uzrok, rizik i najbolji plan liječenja.