Sadržaj članka
Što je sindrom karpalnog tunela?
Sindrom karpalnog tunela nastaje zbog pritiska na medijani živac (n. medianus) u području ručnog zgloba. Živac zajedno s tetivama prolazi kroz anatomski uzak prostor – karpalni tunel. Povećanje tlaka u tom prostoru može poremetiti funkciju živca.
U početku je češće zahvaćena mijelinska ovojnica živca, pa se provođenje živčanog impulsa usporava. Kod dugotrajne i izražene kompresije može nastati i aksonsko oštećenje, koje je povezano s većim rizikom trajnog funkcionalnog deficita.
Simptomi
- trnjenje, utrnulost ili pečenje palca, kažiprsta, srednjeg prsta i dijela prstenjaka,
- simptomi izraženiji noću ili nakon duljeg držanja šake u istom položaju,
- potreba za "otresanjem" šake radi smanjenja tegoba,
- bol u šaci koja se može širiti prema podlaktici,
- u težim slučajevima slabost hvata i atrofija mišića baze palca.
Čimbenici koji povećavaju rizik
Karpalni tunel češće se pojavljuje kod šećerne bolesti, hipotireoze, reumatoidnog artritisa, pretilosti i tijekom trudnoće. Može biti povezan i s anatomskim karakteristikama karpalnog tunela, traumom ručnog zgloba ili dugotrajnim opterećenjem šake.
Ponavljajući pokreti i vibracijski alati mogu pogoršavati simptome, ali kod mnogih osoba ne postoji jedan jasan uzrok.
Dijagnostika
Klinički pregled uključuje procjenu osjeta i snage te provokacijske testove poput Phalenova testa ili kompresije medijanog živca.
EMNG je najvažnija neurofiziološka metoda za potvrdu kompresije medijanog živca i određivanje težine oštećenja. Može pomoći razlikovati karpalni tunel od cervikalne radikulopatije, polineuropatije i drugih uzroka trnjenja šake.
Ultrazvuk živca može biti koristan dodatak, osobito kod sumnje na anatomsku promjenu ili kada se želi prikazati povećanje poprečnog presjeka medijanog živca.
Liječenje
Blagi i umjereni oblici
Kod blažih oblika često se prvo preporučuje noćna udlaga koja drži ručni zglob u neutralnom položaju. Korisna je i prilagodba aktivnosti koje jasno provociraju simptome.
Lokalna injekcija kortikosteroida može privremeno smanjiti simptome kod dijela bolesnika, ali učinak ne mora biti trajan.
Kirurško liječenje
Kod izraženog neurofiziološkog oštećenja, trajnog gubitka osjeta, slabosti ili atrofije tenara često se preporučuje kirurško oslobađanje karpalnog tunela. Zahvat se može izvesti otvorenom ili endoskopskom tehnikom.
Pravodobno liječenje važno je jer se nakon razvoja težeg aksonskog oštećenja funkcija živca može oporavljati sporo i nepotpuno.