Sadržaj članka
Što je Parkinsonova bolest?
Parkinsonova bolest kronična je progresivna neurodegenerativna bolest. Najvažnije patološke promjene uključuju propadanje dopaminergičkih neurona u području substantia nigra i smanjenje dopamina u bazalnim ganglijima, strukturama važnima za kontrolu pokreta.
Iako se najčešće pojavljuje u starijoj životnoj dobi, bolest može početi i ranije. Tijek i kombinacija simptoma znatno se razlikuju među bolesnicima.
Motorički simptomi
Za dijagnozu je ključna bradikinezija – usporenost i smanjenje amplitude pokreta – uz druge tipične znakove:
- tremor u mirovanju,
- rigiditet odnosno povišen mišićni tonus,
- usporen i sitniji hod,
- smanjeni zamasi rukama,
- poremećaj ravnoteže u kasnijim fazama.
Rukopis može postati sitniji, mimika oskudnija, a govor tiši i monotoniji.
Nemotorički simptomi
Parkinsonova bolest nije samo poremećaj pokreta. Mogu se javiti:
- zatvor,
- poremećaji spavanja,
- smanjen osjet njuha,
- anksioznost i depresija,
- ortostatska hipotenzija i druge autonomne smetnje,
- kognitivne smetnje u dijela bolesnika.
Neki nemotorički simptomi mogu prethoditi jasnim motoričkim znakovima više godina.
Dijagnostika
Dijagnoza je prvenstveno klinička i temelji se na neurološkom pregledu i evoluciji simptoma. MR mozga često se koristi za isključivanje drugih uzroka parkinsonizma, ali sam po sebi ne potvrđuje Parkinsonovu bolest.
U odabranim nejasnim slučajevima mogu pomoći dodatne funkcijske slikovne metode, ali nisu potrebne kod svake tipične kliničke slike.
Liječenje lijekovima
Liječenje se prilagođava simptomima, dobi, funkcionalnim potrebama i mogućim nuspojavama. Najvažnije skupine lijekova su:
- levodopa u kombinaciji s inhibitorom periferne dekarboksilaze,
- dopaminski agonisti,
- MAO-B inhibitori,
- COMT inhibitori,
- amantadin.
Levodopa je najučinkovitiji simptomatski lijek za većinu motoričkih simptoma. Tijekom godina mogu se pojaviti motoričke fluktuacije i diskinezije, zbog čega se režim liječenja dodatno prilagođava.
Napredne terapije
Kada se unatoč optimiziranoj oralnoj terapiji pojave izražene fluktuacije i značajno vrijeme u "off" stanju, mogu se razmatrati napredne terapije.
Duboka mozgovna stimulacija (DBS)
DBS je neurokirurška metoda pri kojoj se elektrode postavljaju u ciljane strukture mozga i povezuju s neurostimulatorom. Može značajno smanjiti motoričke fluktuacije i tremor kod pravilno odabranih bolesnika.
Kontinuirana primjena lijekova
Druga mogućnost je kontinuirana dopaminergička terapija putem pumpe ili intestinalnog sustava. Cilj je smanjiti oscilacije koncentracije lijeka i postići stabilniju motoričku kontrolu tijekom dana.
Rehabilitacija i svakodnevna aktivnost
Redovita tjelesna aktivnost i ciljano vježbanje imaju važnu ulogu tijekom cijelog tijeka bolesti. Fizikalna terapija pomaže održati hod, ravnotežu, snagu i amplitudu pokreta. Radna terapija pomaže očuvati samostalnost, a logopedska terapija može biti korisna kod tišeg govora i poremećaja gutanja.
Najbolji rezultati postižu se individualnim i dugoročnim pristupom koji uz lijekove uključuje rehabilitaciju, liječenje nemotoričkih simptoma i podršku obitelji.