Sadržaj članka
Što je sinkopa?
Sinkopa je prolazan gubitak svijesti zbog kratkotrajnog smanjenja ukupnog protoka krvi kroz mozak. Tipično nastaje naglo, traje kratko i završava spontanim, potpunim oporavkom bez dugotrajnog poremećaja svijesti.
Nije svaki gubitak svijesti sinkopa. Epileptički napadaj, hipoglikemija, intoksikacija i drugi poremećaji mogu izgledati slično, ali imaju drugačiji mehanizam i obradu.
Najčešće vrste sinkope
Refleksna odnosno vazovagalna sinkopa
Najčešći je oblik. Može je potaknuti dugotrajno stajanje, toplina, bol, emocionalni stres, vađenje krvi ili drugi podražaji. Prije gubitka svijesti često se javljaju mučnina, znojenje, osjećaj vrućine, zamućenje ili "zatamnjenje" vida.
U istu skupinu spadaju situacijske sinkope povezane s kašljanjem, mokrenjem, stolicom ili drugim specifičnim situacijama.
Ortostatska hipotenzija
Sinkopa ili presinkopa može nastati nakon ustajanja zbog nedovoljne prilagodbe krvnog tlaka. Rizik je veći kod dehidracije, starije životne dobi, autonomne disfunkcije i primjene određenih antihipertenziva ili diuretika.
Srčana sinkopa
Posebno je važna jer može biti povezana s ozbiljnijom prognozom. Uzrok mogu biti brze ili spore aritmije, poremećaji provođenja, teška bolest zalistaka ili druga strukturna srčana bolest.
Sinkopa tijekom fizičkog napora, sinkopa bez upozoravajućih simptoma ili sinkopa u osobe s poznatom srčanom bolešću zahtijeva osobito pažljivu kardiološku procjenu.
Je li sinkopa neurološki poremećaj?
Izolirana sinkopa vrlo rijetko nastaje zbog fokalnog poremećaja moždane cirkulacije. TIA i moždani udar tipično uzrokuju žarišne neurološke simptome, a ne samo kratkotrajni gubitak svijesti.
Neurološka obrada osobito je važna kada događaj nije tipičan za sinkopu, kada postoji sumnja na epileptički napadaj ili kada su prisutni novi žarišni neurološki simptomi.
Osnovna obrada
Najvažniji dio obrade je detaljan opis događaja, po mogućnosti i od svjedoka. Procjenjuju se okolnosti nastanka, položaj tijela, upozoravajući simptomi, trajanje gubitka svijesti i tijek oporavka.
Osnovna procjena obično uključuje klinički pregled, mjerenje krvnog tlaka u ležećem i stojećem položaju te EKG. Daljnje pretrage – primjerice produljeno praćenje ritma, ehokardiografija ili neurološka obrada – određuju se prema nalazu i procijenjenom riziku.
Što učiniti kod tipične vazovagalne presinkope?
Ako osoba prepozna upozoravajuće simptome, treba sjesti ili leći kako bi spriječila pad i ozljedu. Kod sklonosti refleksnim sinkopama korisni su adekvatan unos tekućine, izbjegavanje dugotrajnog nepomičnog stajanja i prepoznavanje individualnih okidača.